Da, dobro ste pročitali, dokazano je da trčanje unazad ima svojih prednosti. Osim što je dobro za razbijanje rutine kada vam "normalno" trčanje dosadi, ono ima i stvarnih prednosti.

Pozitivno utječe na vaše držanje, jer prilikom kretanja unazad, refleksno ispravljate svoje držanje i trčite uspravnije. Takvo se držanje, kontinuiranom vježbom, može pretvoriti u naviku i preslikati na trčanje unaprijed. Kada trčite unazad potrebna je veća koncentracija na pokret, a mišiće nogu koristite na drugačiji način, što pridonosi boljem rastu i izdržljivosti mišića i tetiva te pomaže pri rehabilitaciji i prevenciji ozljeda.

Istraživačka studija Sveučilišta u Milanu, objavljena 2011. godine, dokazuje da kod trčanja unazad postoji veća sila u potisku, a manja u kočenju što pozitivno utječe na zglobove. Daljnja studija 2012. pokazala je da trčanje unatrag manje opterećuje koljena i sagorijeva više kalorija nego kada trčite istim tempom istu udaljenost unaprijed.

Trkači koji u prosjeku trče više od 80km tjedno imaju dvostruko veću vjerojatnost za oboljenje od respiratornih bolesti.

Oni koji trče 20-30 km tjedno imaju jači imunološki sustav i manje su skloni prehladi.

Iako se to danas čini opasnim i suludim, u viktorijansko vrijeme trkači su konzumirali alkohol prije i za vrijeme utrke jer se vjerovalo da im daje dodatnu snagu i izdržljivost. Posebno popularno bilo je ispijanje šampanjca, a smatra se da tradicija ispijanja alkohola seže sve do drevne Grčke i Kine.

Sada znamo da se kalorije u alkoholu ne pretvaraju u glikogen (oblik pohranjenih ugljikohidrata) i stoga nisu dobar izvor energije tijekom vježbanja. Osim toga alkohol je diuretik i može izazvati dehidraciju.

Za razliku od muškaraca, žene u prosjeku trče bržu drugu polovicu maratona, odnosno češće postignu "negative split".

Sklonije su sporijem startu, gdje u početku više zaostaju, ali postepeno povećavaju brzinu i završavaju bržim tempom nego što su krenule. Muškarci su pak skloniji brzom startu na kojem izgube puno energije i zbog kojeg su primorani usporiti tempo te često u cilj ulaze potpuno iscrpljeni.

Analizu su proveli prof. Eric Allen i Patricia Dechow na temelju 300.000 rezultata s maratona u Chicagu.

Najpopularniji savjet za "carb-loading" koji ste čuli kao trkač, zasigurno uključuje unos velike količine tjestenine večer prije duže utrke. Ovo je jedan od onih savjeta koji ne bi trebali slijepo slušati.

Ne morate jesti veliku količinu tjestenine večer prije utrke. Konzumacija iste može uzrokovati nadutost, posebice ako tjestenina, tijekom priprema za utrku, nije uključena u vašu redovnu prehranu.

Umjesto toga, povećajte unos namirnica kao što su cjelovite žitarice, crni grah i leća, koje su pune zdravih, složenih ugljikohidrata, dva do tri dana prije utrke.

Ako govorimo o maratonskoj dužini, odgovor je - u dvadesetima.

Španjolski istraživači usporedili su starosnu dob i vrijeme trkača na njujorškom maratonu 2010. i 2011. godine i otkrili da muškarci, u prosjeku, trče svoj najbrži maraton u dobi od 27 godina, a žene s 29 godina.

U usporedbi s najbržim vremenima, za svaku godinu ispod gore navedenih trkači su, u prosjeku, bili 4% sporiji, a za svaku godinu iznad po 2% sporiji. Iz toga proizlazi da su vremena 18-godišnjaka bila jednaka vremenima 60-godišnjih trkača maratona.

Istraživanje, u kojem se uspoređuju rezultati Olimpijskih igara, pokazalo je da kod trčanja dužih disciplina, kao što je maraton, idealna temperatura za muškarce iznosi 9,5°C, a za žene 11°C.

U kraćim disciplinama, kao što je disciplina na 100 metara, muškarci su najbolje rezultate postizali kada su temperature bile oko 22,2°C, a žene, vrlo slično, kada je temperatura bila 22,8°C.

U pravilu hladnije vrijeme pogoduje trčanju na duže staze, dok se najbolji rezultati na kraće staze postižu u toplijim uvjetima.

Idući puta kada pokušate oboriti svoj rekord na kraćoj ili dužoj stazi vodite računa o prognozi :)

Cikla možda nije prva namirnica na koju pomislite kada razmišljate o treningu brzine, no sveučilište St. Louis dokazalo je da doprinosi brzini trkača. Istraživanje su proveli tako da su trkači trčali 5 kilometara. Prije prvog testa trkači su jeli ciklu, a prije drugog brusnicu. Istraživanjem su utvrdili da je prosječna brzina trkača nakon što su pojeli ciklu bila 12,3 km/h, a nakon brusnice 11,9 km/h. Smatra se da su nitrati koji su prisutni u cikli razlog poboljšanja rezultata.

Sokovi od povrća bogati su nitratima – spojevima dušika, koji smanjuju potrošnju kisika pri naporu. Redovitom konzumacijom 500 mL soka od cikle, razina plazmatskih nitrata se otprilike udvostruči, što utječe na mišićnu izdržljivost. Ispitanici koji su svakodnevno uzimali dodatak soka cikle izdržali bi do 16% vremenski duži trening nego kontrolna skupina te su im treninzi bili manje zamorni, a krvni tlak i puls u mirovanju niži.

Ova titula pripada Fauja Singhu koji je svoju zadnju službenu utrku na 10 kilometara istrčao 2013. godine s vremenom 1:32:28. Tada je imao 102 godine, a trčanjem se počeo baviti u 89-oj godini. U svojoj karijeri istrčao je 9 maratona. Za tjedan dana (01.04.2020.) će navršiti 109 godina.

Ako ste mislili da je kasno da se počnete baviti trčanjem, razmislite ponovo :)

Mnogi trkači svaki trening započinju istezanjem, no istraživanje objavljeno u časopisu pod nazivom "The Journal of Strength and Conditioning Research" preporučuje da istezanje zamijenimo zagrijavanjem. Istraživanjem je utvrđeno da istezanje prije trčanja smanjuje učinkovitost.

Umjesto istezanja, trkači bi se trebali zagrijati dinamičkim pokretima, poput visokog dizanja koljena (high knees) ili peta (heel flicks), kako bi mišiće pripremili za trening. Provođenjem dinamičnih vježbi podići ćete otkucaje srca, tjelesnu temperaturu i olabaviti mišiće. Istezanje se preporučuje nakon treninga, kao dio vaše rutine za hlađenje.